Saturday, August 16, 2008

Zeznuo sam mobilni

Da, Nokia 9500 Communicator is dead :(
Otvorio sam ga da vidim zašto gubi kontakt i kad sam ga zatvorio, nije hteo da radi uopšte. Ustvari sam (nepovratno) pogoršao razlog zbog čega je gubio kontakt...
Našao sam na netu taj deo i košta oko $20+poštanski i bankarski troškovi. Videćemo po ovdašnjim servisima šta može da se uradi, pa ako ne može ništa ili je preskupo, naručiću deo (iz Kine).

BTW, do sad nisam izašao iz kuće od kako sam došao :(
Prvo smo bili umorni i Andrej i ja, pa je posle padala kiša (sve do sinoć) a i radili smo sto stvari oko računara :)
Danas idemo napolje!

Click here to read the full post..

Thursday, August 14, 2008

Beograd - Vicenza

22:45 13-aug-2008 Krenuo autobus (Autotransport Kraljevo & Trasporti Peroni)

... (popuniću ovo uskoro) Fotografije

12:25 14-aug-2008
Iskotrljali se iz autobusa u tetkin auto

Click here to read the full post..

Wednesday, August 13, 2008

Vicenza, Italia - Prolog

OK, ako ne znaš (nisam puno reklamirao), večeras (13. avgust) putujem u Italiju. Idem kod tetke i teče sa bratom (njihov sin Andrej) i trebalo bi da budem tamo do kraja avgusta.
Posle toga je plan da odem u Ljubljanu na senZations '08 letnju školu u okviru projekta ProSense gde ću se naći sa kolegama sa projekta i verovatno vratiti sa njima u Beograd. Kažem "verovatno, jer je moguće i da se ne vratim baš odmah i direktno u Beograd, ali o tom po tom...
Planiram da vodim dnevnik ovde sve vreme, pa ako želiš da budeš u toku sa mojim doživljajima u Italiji, Sloveniji,... nastavi da posećuješ blog.

Click here to read the full post..

Thursday, March 27, 2008

Dablin - Putopis - dan#1

Vratio sam se iz Irske pre deset dana, a tek sad pišem to tome!?

Pa, bolje ikad nego nikad! I evo kako je bilo (all times are local):

09.03.2008.
10:20
Došao sam sa Višnjom do Studenjaka i čekam minibus na autoputu. Stiže minibus, ja ulazim i ljudi me gledaju kao da sam pao s' Marsa(?) Ništa mi nije jasno... "U tu malu torbu ti je stalo sve što si poneo za nedelju dana?!" reče neko. Tada sam shvatio da sam poneo ubedljivo najmanju torbu nekoliko puta manju od nekih. Dogovor je bio da sav prtljag spakujemo u jednu torbu koja ide sa nama u kabinu da bismo izbegli dodatna čekanja i plaćanja na aerodromu. Na Rajanerovom sajtu lepo piše da je ograničenje 55x40x20cm i ne znam koliko kilograma (10 ili 15) i da sme samo jedan komad plus laptop eventualno. Izgleda da sam bio jedini koji je to ispoštovao, ali srećom, niko nije imao problema...
U minibusu smo bili nas 9 koji smo išli u Dablin i još nekoliko kolega koji su iskoristili priliku da se provozaju do Budimpešte (odakle smo leteli) jer je bilo mesta.

11:45
Svratili na Salaš 137 blizu Čeneja kod Novog Sada, gde profesor odlazi sa vremena na vreme i gde bi trebalo da svratimo na večeru u povratku iz Budimpešte 16. marta. Videli smo kako je tamo lepo (naročito po danu):
Konj na Salašu 137
I tako dalje...

12:00
Nastavljamo ka granici sa Mađarskom...

13:05
Stigli u "Vinski dvor" (Hajdukovo, blizu Subotice):
Impresivno, zar ne?

Tamo smo se na brzinu (pola sata) osvežili ribljom čorbom i belim vinom:
14:20-15:10
Čekali na granici i najzad - prošli!
Mađarski autoput (čisto poređenja radi). Fotografija ne može dočarati gladak osećaj vožnje po istom (kao sveže depilirane noge).

17:00
Stigosmo u Budimpeštu!
Prvo što sam primetio je bilo da imaju mnogo starih zgrada sa očuvanim fasadama (osim u centru, gde ima nešto više modernijih). I jako mi je krivo jer nisam uspeo da fotografišem fantastični zalazak Sunca iznad Budima (vrlo crveno Sunce kroz sivi oblak) koji smo videli kroz prozor minibusa na sekundnu-dve.
Vozač nas je odvezao do stepenica kojima se penje (par minuta) do tvrđave i čekao nas dole dok smo mi briefly preleteli oko iste.

Evo i mene kako se samoupucavam na Budimskoj tvrđavi:
Sa tvrđave smo se (opet minibusom, nažalost, jer nismo imali vremena) spustili do Pešte:
gde smo prošetali Vaci ulicom do čuvene Žerbo (Gerbeaud) poslastičarnice gde smo probali "Žerbo" tortu. Nije kao naše "žerbo" kocke, više kao zaher torta - puno kakaa i u filu i u korama (fotografija sa mobilnog):

Ispred Žerboa:

Ulični svirač u Budimpešti:

Snimao bih duže od ovog ali morali smo da žurimo u minibus, pa na aerodrom. U svakom slučaju, zaslužio je 2€.

BTW, nije mu loše: 2€ za 8 sekundi video snimka... (to mu dođe 15€/min, tj. 900€/h!)
Isplati se svirati saksofon u Budimpešti!

Onda smo odjurili do aerodroma "
Ferihegy" gde smo se pošteno iscimali čekajući da prođemo kontrolu (velika gužva). I još jedna glupost sa moje strane - poneo sam dezodorans u spreju u limenci od 150ml, a dozvoljeno je maksimalno 100ml po posudi (i 1l ukupno), pa sam morao da ga bacim, ali sam se posle opet iznervirao jer sam shvatio da nije trebalo da ga samoinicijativno bacam, nego da sačekam da mi to neko kaže (što se možda i ne bi desilo). Druga čudna stvar je da su mnogi putnici (including me) morali da izuju cipele/čizme kada su prolazili kroz kapiju za detekciju metala. Inače, nije bio nikakav problem uneti "mlekca" za kafu (suvenir iz Žerboa) ni sendviče i keks u avion.

A u avionu:


Pošto mi je ovo prvi let avionom, moram i samom doživljaju da posvetim malo pažnje :)
Prvo, leteli smo avionom Boeing 737-800 (low-cost) kompanije Ryanair. Moja povratna karta je koštala oko 130€, kupljena 5-6 meseci pre leta. Avion ima tri+tri sedišta u jednom redu i udobnost je uporediva sa autobusom (osim što ne mogu da se obaraju sedišta). Nema TVa i ništa (osim Ryanair časopisa) nije besplatno, ali za 3 sata je sasvim dovoljno. Kasnili smo sa poletanjem nešto više od pola sata, ali pilot kaže da je do kontrole leta (verovatno zbog oluje koja je divljala iznad Ostrva to veče). Umesto u 20:25, poleteli smo oko 21h. Poletanje je fantastičan doživljaj. Nisam obraćao pažnju, ali u povratku sam snimio kamerom sam čin poletanja i provalio da avionu treba samo oko 30s da poleti i to iz mesta, jer pred poletanje zakoči točkove, na početku piste (do koje dotaksira beskonačno sporo), "doda gas" i kad pusti kočnicu - "off we go!" zalepi te za naslon :) Nerviralo me to što su mi se uši zapušavale od pritiska, ali ok...
...to je sve nadoknadio osećaj letenja i posmatranja gradova, tj. njihovih svetala sa 10ak kilometara (klikni za fotografiju pune veličine, 3MB, 7.1MPix, ekspozicija 0.6s, ISO400):
Nije pomogao Image Stabilizer, avion se suviše mrdao... (ili se Zemlja mrdala (ili oboje)) :)
I, posle oko dva ipo sata leta, zadovoljstvo se završilo i ne samo završilo, nego se pretvorilo u "nezadovoljstvo" - zvano Sletanje. Osećaj podseća na osećaj kada ti pada pritisak, tj. kao pred onesvešćivanje. Ali i to sam uspešno preživeo. I sam touchdown sam preživeo, iako sam osećao kao da će želudac da mi izleti iz stomaka kad je počeo da koči :)
Kada smo izašli iz aviona sačekao nas je "nežni" irski povetarac. Na vestima smo čuli sutradan da je bila najgora oluja ovog veka (koji inače traje osam godina).
Sačekali smo AirCoach na aerodromu koji nas je dovezao do samog Bewley's hotela:


A ovako izgleda prvo veče u sobi:

Nastaviće se...

Click here to read the full post..

Saturday, March 08, 2008

Evo i muve broj 3

Stigla je i mađarska viza :)
Dablin je sve bliži! Za 24h polazimo minibusom za Budimpeštu.

Click here to read the full post..

Tuesday, March 04, 2008

Dve muve u jednom danu!

Kao što sam najavio u jednom od prethodnih javljanja:

1. Danas sam položio vozački (B katergorija) - hooraay!
- iz drugog pokušaja

2. Danas mi je poslednji dan civilnog služenja vojnog roka - hooraay!
- iz prvog pokušaja :)

3. Što se tiče puta u Dablin, čekam petak kada bi trebalo da dobijemo mađarske vize. Znači, biće još jedno javljanje do kraja nedelje... nadajmo se sa dobrim vestima...

Click here to read the full post..

Saturday, February 23, 2008

Kosovo (ni)je na prodaju?

Još jedan razlog da ne verujete DSS i družini.
Proverite na www.kosovo.com.
A detaljnije ovde.

Jesam li pomenuo www.srbija.com?

Click here to read the full post..

Friday, February 22, 2008

Tri meseca kasnije

Verovatno je i Google zaboravio na ovaj blog,
ali ja nisam (nije ni Teodora koja me redovno podseća da bih trebalo nešto da napišem).





Pa, evo nas opet!

Ne brini, neću pisati o bivšoj pokrajini na "K" -- biću dovoljno sebičan da pišem o sebi u ovom sudbonosnom trenutku (još jednom u moru drugih).

Idem u Irsku (Dablin)!

...ako sve ispadne kako treba. Dobili smo irske vize, samo nam još trebaju mađarske tranzitne. Projekat još nije zvanično počeo, ali uskoro će. Putujemo nas 10, preko Budimpešte dokle idemo minibusom, a odande Ryanair ili Aer Lingus low-cost avionom. Odlazak je 9. marta, a povratak 16. marta (ako nas nešto spreči da dobijemo azil tamo ;) ). ETF deo ProSense projekta će uskoro imati i sajt, a adresu ću naravno objaviti i ovde.

Civilno služenje -- sitno!

Do 4. marta sam na civilnom služenju vojnog roka :)
Posle toga se neće mnogo toga promeniti -- ostajem da radim kao VIPSI Conference Manager, samo sa jednom prazninom u srcu (nastalom nakon pada kamena sa istog -- nadam se da mi neće pasti na nogu).


Vozačka dozvola -- uskoro!

Upravo me je zvala ljubazna radnica iz COV "Parking Servis", da me podseti da do srede mogu da prijavim polaganje praktičnog dela ispita. Teorijski deo sam položio iz prvog , ali na prvoj "vožnji" sam pao. Jedna greška: semafor - kasno sam počeo da kočim i stao malo posle zaustavne linije. Druga greška: pri polukružnom okretanju na raskrsnici - nisam se kretao uz levu stranu trake nego uz desnu. To je bilo dovoljno da ne položim, mada je sama vožnja, po rečima saobraćajca, odlična -- ako je za utehu... Poligon je bio OK. Sad moram da platim 2.500 za prijavu i po 700 za svaki dopunski čas (a planiram da uzmem bar dva). U svakom slučaju, instruktor Zoran S. je za svaku preporuku!

U sledećem javljanju te očekuju vesti sa polaganja a i neke fotografije...

P0Z!

Click here to read the full post..